Grafička antologija Tomislava Krizmana

U godini obilježavanja 140 godina rođenja Tomislava Krizmana (1882. – 1955.) Kabinet grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti predstavlja umjetnikova grafička ostvarenja koja se desetljećima čuvaju u toj ustanovi. Virtualnom izložbom antologijskih radova Tomislava Krizmana podsjećamo se umjetnikova predana nastojanja da se grafička umjetnost uzdigne na razinu samostalne discipline unutar korpusa hrvatske moderne umjetnosti. Prvu retrospektivnu izložbu priredio mu je Slavko Batušić 1954. godine u Zagrebu i Ljubljani. Slijedila je retrospektivna izložba monografskog karaktera Smiljke Domac-Ceraj, održana 1995. u Umjetničkom paviljonu, u povodu obilježavanja 40 godina od smrti Tomislava Krizmana, na kojoj je sustavno prezentiran izbor iz cjelokupna Krizmanova opusa (grafika, slikarstvo, scenografija, primijenjena umjetnost i oblikovanje). Grafička ostavština u fundusu Kabineta grafike predstavljena je 2007. godine na izložbi u povodu obilježavanja 125 godina Krizmanova rođenja uz popratni katalog izložbe[1]. Nastavljajući Crnčićevim stopama i vodeći se vlastitom maksimom ­– „grafičar treba da misli i osjeća u bakru, kamenu i drvetu“ (T. Krizman, 1952: 8), uspostavio je visoke standarde hrvatske grafike te pridonio boljem vrednovanju i popularizaciji grafičkoga medija.

Našavši se između Crnčićeva besprijekorna grafičkog izričaja i Babićeva nezaustavljiva moderna shvaćanja[2], Tomislav Krizman odigrao je ključnu ulogu u razdoblju smjena generacija[3] napravivši stilski portal na prijelazu iz akademskih u modernističke stilsko-morfološke sfere.

[1] Pepelko, Ružica (2007), „Grafička ostavština Tomislava Krizmana“, u: k. i. Tomislav Krizman / iz fundusa Kabineta grafike HAZU, Kabinet grafike HAZU, Zagreb, str. 4-7, 69-79.

[2] U plakatnoj i ilustratorskoj umjetnosti Gamulin ga smješta između Račkog i Babića (v. Gamulin, Grgo (1995), „Tomislav Krizman“, Hrvatsko slikarstvo na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće, sv. 2, Naprijed, Zagreb, str. 207, 213).

[3] To su godine dotoka secesijskih strujanja iz Beča, razdoblje od 1897., u kojem se Vereinigung bildender Künstler Österreichs odijelilo od Künstlergenossenschafta, a koje se poklapa s „odcjepljenjem“ zagrebačkoga Društva hrvatskih umjetnika od hrvatskoga Društva umjetnosti (v. Maleković, Vladimir (1999), Stilovi i tendencije u hrvatskoj umjetnosti XX. stoljeća, Art studio Azinović, Zagreb, str. 9).